Sretna beba i igra bez predaha
Prije godinu dana, u rano jutro prije zore u obitelj Nikoline Šubašić stigao je Domagoj. Malog dječačića s nestrpljenjem je čekao tata Denis, a posebno njegov trogodišnji brat Dorian. „Dorian je s tatom došao u bolnicu po bracu i prva reakcija na novu bebu bila je prekrasna. Neopisivo mi je žao što nismo snimili taj trenutak. Bio je nježan prema njemu i sretan. U svemu je htio sudjelovati oko bebe što sam mu i dopustila kako se niti u jednom trenutku ne bi osjećao zapostavljen.
Sve donedavno, prvo što bi ujutro nakon buđenja napravio jest je zagrlio i poljubio bracu“, otkriva mama Nikolina, koju je novi član obitelji gotovo zavarao. Činio se kao mirna i tiha beba, samo je spavao i papao, čak se nije bunio ni na glasne zvukove koje su stvarali radnici dok su im preuređivali kuću. No čini se da je mališan svojim roditeljima dao samo tri mjeseca uhodavanja da bi pokazao svoju pravu narav. „Beba 100 na sat!“ kaže mama kojoj više ne da ni trenutka predaha. Nakon tri mjeseca bilo je teško promijeniti i samu pelenu jer se maleni Domagoj neprestano okretao na trbuh, s četiri i pol mjeseca je propuzao, sa 6 mjeseci se sam posjeo, a sada obitelj čeka prve korake.
„Leti kao strijela za starijim bracom, a igračke za svoju dob zamijenio je autićima i kamionima. Za razliku od svog tri godine starijeg brata Doriana, Domagoj ne voli vožnju kolicima tako da s njim ne mogu u duge šetnje. Uz to i izmigolji iz svakog zagrljaja i ne staje ni trenutka. Najsretniji je na podu, a povremeno nam dopusti da sjednemo pa pristane na ljuljačku“, kaže Nikolina koja je zato sretna što živi u prirodi pa mališani u svom dvorištu imaju punu slobodu za vragolije unatoč korona krizi. Mama otkriva da iz predostrožnosti sada ne idu u parkove.
„Shvatila sam koliko smo sretni što imamo dvorište. Bonus je i to što živimo uz šumu pa često idemo i u šetnju šumom. Kupili smo trampolin kako bi se djeca mogla iskakati, a dobar je i za Domagoja jer ne voli biti na rukama. Doslovno kao glista se izgmiže iz ruku kad mu je dosta nošenja. I kad smo u dvorištu moram mu osigurati podlogu za kretanje, a u tu svrhu dobro mi je došla cerada“, otkriva mama koja je u ovo novo vrijeme igre u parku zamijenila šetnjama po susjedstvu.
„Napravimo krug po kvartu uz potok Kustošak kako bi pogledali patkice pa vlakove jer je Dorian lud za vlakovima i rampama. Naime, umjesto crtića me traži da gleda vlakove“, kroz smijeh će mama. Otkriva kako su već počela mala rivalstva i ljubomore između njezinih dječaka. Živahni Domagoj često zahtijeva više pažnje, u nadvikivanju i ljutnji oponaša svojeg starijeg brata i pokušava ukrasti svu pažnju pa roditelji čine sve da se stariji Dorian ne osjeća zapostavljen. Uz sve ove aktivnosti i previranja sva je sreća da Nikolina ima svesrdnu pomoć suprugovih roditelja koji su priželjkivali proširenje obitelji.
„Baka i deda jedva su dočekali naše dječake i oni svaku slobodnu minutu žele provesti s njima tako da mi jako puno pomognu oko djece, tim više što tata radi u inozemstvu i ne može biti s nama koliko bi htio. To mu teško pada, ali pokušavamo odsutnost nadoknaditi video pozivima. Baka i djed se vole glupirati s njima te unatoč svojim godinama bez problema skaču na trampolinu, trče, igraju se lovice ili satima slažu tračnice i vlakove na podu…“, kaže ova mama i otkriva kako su tri generacije toliko uigrane da zajedno kreću na more.
„Našli smo mirno selo s par kuća na Pagu, a klinci su naravno bili oduševljeni morem. Na putu i na plaži dobro su nam došle Bebivita gotove kašice za Domagoja, baš kao što je i Dorian u tim prilikama uživao u voćnim prutićima i keksićima od žitarica“, kaže Nikolina i dodaje da unatoč tome što je Domagoj dojena beba nije dugo čekala s uvođenjem dohrane jer je već pokazivao znakove da je spreman za nove okuse. Zato s promjenom okoline nije bilo problema s prehranom i pripremom hrane.
„U dohrani smo prvo počeli s voćem. Odabrala sam gotove Bebivita kašice jer nije bila sezona svježeg voća, a činilo mi se da s ovom recepturom beba dobiva nešto kvalitetno i provjereno. Moram priznati da sam s Domagojem puno više iskoristila blagodati gotovih i instant kašica kako bi si uštedjela vrijeme koje sam onda provela igrajući se s djecom. Nisam htjela mijenjati Dorianov dnevni ritam, željela sam da se Domagoj na njega nauči, a tu su kašice bile pravi pomagač“, otkriva te dodaje kako ih Domagoj voli jesti. Najdraže su mu voćne kombinacije s žitaricama ili keksima.
„Kaže se da s drugim djetetom si nekako hrabriji što i sama mogu potvrditi pa sam mu tako sa šest mjeseci ponudila kukuruzni smoki da sam jede. Jedva smo dočekali prve zubiće da mu počnemo davati i Bebivita keksiće te voćne pločice.Njegov braco Dorian jako je kompliciran po pitanju prehrane. Voće ne želi jesti i jedino voli Bebivita kašicu sa bananom i kivijem i neizostavne hrskave medvjediće sa žitaricama i kakaom.“
Uz visoke temperature i vragolaste dečke Nikolina zna da torba za šetnje mora biti spremna i napunjena. Jer tko zna na kakve avanture ih put može navesti. Iznenadne, čarobne i vesele kakve će s uzbuđenjem prepričavati tati tijekom idućeg videopoziva.
