Hrana i emocije kod djece

Zadaća roditelja, između ostalog, je da svoje dijete nauče hodati, plivati, voziti bicikl bez kotača. S roditeljima dijete treba doživjeti prvo grudanje na snijegu, i “pečenje” kolača od pijeska.

Ali jedna od najvažnijih zadaća, je naučiti svoje dijete zdravim navikama i pobrinuti se da dijete njeguje prijateljski odnos s hranom. Dijete će (kada odraste) svojim roditeljima biti zahvalno na tome i neće to nikada zaboraviti.

Primjećujem da je većina roditelja upoznata s preporukama koje upućuju na uravnoteženu prehranu te na redovitu tjelesnu aktivnost s ciljem poboljšanja i očuvanja zdravlja. Roditelji se rado uključe u raspravu o toj temi navodeći mi osnovne savjete poput: doručak je obavezan, unositi više manjih obroka na dan, pirjano i kuhano je zdravije od pečenog i prženog, dodavanje soli, šećera i zasićenih masnoća najčešće je štetno,..

Zajedno zaključujemo kako su osnovni savjeti o hrani vrlo jednostavni i lako razumljivi.

No, ako su stvari tako jednostavne i razumljive, zašto se često to znanje o pravilnoj prehrani ne primjenjuje u svakodnevnom životu?

Najčešći primjer je doručak - iako su roditelji svjesni da je doručak obavezan, često ga preskoče, popivši samo šalicu kave. Slijede ga dnevni obroci - iako svjesni da je potrebno unositi više manjih obroka, uzimaju samo dva obroka na dan: ručak kao jedini veći obrok, često tek nakon posla, te večera neposredno prije spavanja.

U tom trenutku u priču o hrani uključujem emocije i „brzinu“ svakodnevnog života roditelja. Obzirom na to da roditelji shvaćaju da zadržavanjem loših prehrambenih navika više ne štete samo sebi, već moraju početi misliti na svoju djecu, rado me saslušaju.

Hrana i emocije

Važno je naučiti da u slučaju stresnih situacija, većih životnih promjena ili jednostavno neispavanosti prirodno tražimo izvor utjehe ili ugode. Za mnoge, izvor toga predstavlja upravo hrana.

Roditelje zamolim da probaju povezati određenu emocionalnu promjenu u svojem životu s unosom hrane. U slučaju tišine od strane roditelja, zamolim ih da mi opišu sebe u prvim danima zaljubljenosti u partnera/partnericu. Uz smijeh, u kontekstu hrane i emocije prisjećaju se; „Tih dana uopće nisam bila gladna.“ ili „Tih sam dana stalno nešto grickao jer sam bio nervozan prije spoja.“

Kao što možemo primijetiti, reakcija partnera ne mora biti ista ili slična, no bila je za tu osobu drugačija i povezana s emocijama.

Probajte uspostaviti vezu za svojim tijelom. Osluškujte tjelesne osjete i naučite ih razlikovati od emocija.

Tjelesna glad:

  • javlja se postupno, proizlazi iz želuca i prestaje kada je zadovoljena

  • kod tjelesne gladi svjesno odlučujete o količini koju ćete pojesti

Emocionalna glad

  • javlja se naglo, započinje u ustima i umu, ne staje ni kad je tijelo sito, odnosno želudac pun

  • kod emocionalne gladi automatski, odsutno konzumirate hranu (pojeli ste cijelu vrećicu čipsa gledajući film nakon uznemirujućeg ili napornog dana)

Ako primjećujete da koristite hranu kako bi se nagradili nakon napornog dana, neka vam cilj bude pronaći zamjenu koja nije jestiva. Kao zamjena može poslužiti dnevnik u koji ćete zapisati pozitivne misli, slušanje glazbe ili šetnja s dragom osobom - ili sa samim sobom.

Brzina unosa hrane

Roditelji često nauče biti vješti poput najboljeg žonglera - no, umjesto čunjevima, roditelji žongliraju širokom paletom najrazličitijih privatnih, obiteljskih i poslovnih obaveza.

Stalno žureći s obaveze na obavezu, često ne prožvaču hranu koliko je potrebno i crijevima otežavaju njihov zadatak, dostavljajući im hranu u većim komadićima.

Roditelji, potičem vas da se probate opustiti i jesti polako. Poklonite svojem organizmu dodatnih pet ili deset minuta po obroku, bez distrakcija. Kada usporite, shvatit ćete da uživate u okusima hrane koja se nalazi na tanjuru, pritom usporavajući sam proces unosa hrane.

Djetetov svijet prepun je boja, slika i asocijacija. Hrana nudi boje, okuse i nove doživljaje. No ono što vi kao roditelji podrazumijevate, poput toga da je jabuka zdravija od bombona, vašem djetetu uopće ne mora biti jasno.

Najvažnije što djetetu možete pružiti je prvo upoznati sebe, te da svojim ponašanjem podržavate zdrav stil života. Samo teorija, pričanje o tome, nije dovoljno. Pokažite to.