Slatko gorka priča o šećeru

Moderan stil života naglašava pozitivnu povezanost zdrave prehrane sa zdravljem našeg tijela i duha. Zbog rastućeg broja članaka, knjiga i znanstvenih istraživanja o negativnim posljedicama prevelike konzumacije šećera po zdravlje, roditelji brinu trebaju li, kako i na koji način dozvoliti da šećer uđe u njihovu kuhinju. 

S druge strane, postoji mnoštvo kulturoloških i bioloških veza sa šećerom koje se ne mogu tako jednostavno izbjeći ili prekinuti, ali možemo ih osvijestiti i tako izgraditi čvrsti temelj na kojem će se graditi zdravi jelovnik za našu djecu.

Biološki pogled

Sigurna sam da svi mi, maleni i veliki volimo priče koje počinju sa: „Nekada davno…“

Nekada davno, hrana nije bila lako dostupna kao danas. U situaciji nestašice hrane ili obrane od  predatora pronalazak hrane u prirodnom obliku bio je od životne važnosti. Kada bi ljudi pronašli voće, povrće ili hranu životinjskog podrijetla tijelo je primilo signal važan za preživljavanje koji ih je motivirao da unose hranu u što većoj količini, jer nije bilo jasnog pravila kada će taj izvor energije biti ponovno dostupan. 

Za razliku od spomenutog, danas nam je u samo jednom zalogaju, dostupan unos energije koji se vrlo teško pronalazi u prirodi.

Primjera radi, vizualizirajte trešnju, divnu slatku voćku primamljive crvene boje, bogatu prehrambenim vlaknima. Pojedete li 100g sočnih trešanja  u svoj organizam unosite oko 60 kcal.

Sada vizualizirajte jednu žlicu bijelog šećera (cca. 15 g), koja također sadrži oko 60 kcal, ali za razliku od trešanja, niti jedan vrijedan nutrijent.

Velika zdjela trešanja lako se uoči. Često, obzirom na količinu, odlučimo polovicu tog odličnog voćnog obroka sačuvati i za drugi dan. No, istovremeno, dozvolimo da konzumni šećer potpuno neprimjetno ušeće u našu kuhinju na „mala vrata“ skriven u različitim prerađenim namirnicama.

U povijesti ljudskog roda hrana bogata šećerom i škrobom nikada nije bila lako dostupna kao što je danas, no to ne znači da je naš organizam razvio prilagodbu na obilan i direktan unos veće kalorijske vrijednosti.

Da bi preuzeli zdravlje vaše obitelji u svoje ruke, važno je razumjeti efekt klackalice. Ako dozvolite povećani unos namirnica bogatih šećerom (slatkiši, kolači, peciva, sokovi, gazirana pića), smanjujete prostor prirodnim namirnicama i dajete prečac modernim zdravstvenim stanjima poput prekomjerne tjelesne težine ili dijabetesa. Obrnuto, ako povećate unos zdravih, industrijski neobrađenih namirnica smanjujete prostor namirnicama punih šećera i povećavate prostor za zdravi osjećaj sitosti, energije i zadovoljstva.

Kulturološki pogled

Iako je do prije nekoliko stotina godina šećer bio luksuz, danas je neizostavan dio proslave svakog rođendana, blagdana, ali i običnog obiteljskog druženja, koji su nezamislivi bez peciva, slatkiša, kolača i slatkih napitaka. Šećer je tako postao sastavan dio trenutaka u kojima se veselimo, slavimo ili opuštamo što oblikuje teško raskidivu sponu koja počinje od malih nogu. 

Strogo zabranjivanje određenih namirnica od strane roditelja može kod djeteta utjecati na povećanu želju za konzumiranje istih, što ne želimo. Važno je da dijete prilikom jela otkriva zadovoljstvo uzimanja hrane bez razvijanja frustracija oko tog čina.

Zato ne smijemo zaboraviti da se prehrambene navike stječu. Uvelike će pomoći da odabir za desert bude voće ili gotove voćne kašice, umjesto kolač ili sladoled, naročito ako taj dan nije bilo pojačane fizičke aktivnosti. 

Suprotno tome, povremeni unos čokoladice nakon duže šetnje, boravka u prirodi ili sportskih aktivnosti ne predstavlja nagradu, već opravdanu nadoknadu za potrošenu energiju.